Od rudnika do svih dijelova industrije

Prva negativna iskustva vezana uz plin i eksplozije došla su iz rudnika, a industrijska je revolucija tu opasnost proširila na gotovo sva gospodarska područja. Zapaljivi plinovi, prašina i pare pomiješane sa zrakom pratitelj su suvremene proizvodne tehnologije. Javljači plina namijenjeni su detekciji ispusta otrovnih plinova ili para te pomanjkanja kisika, kao i određivanju prisutnosti zapaljivih plinova i para. Važno je shvatiti da je već i niska koncentracija otrovnih plinova štetna za zdravlje, a mješavina zraka i eksplozijski zapaljivih plinova može imati katastrofalne posljedice za ljude i okolinu.

Ključna je detekcija koncentracija ispod donje granice eksplozivnosti

Detekcija plina

Detekcija plina

U industriji postoji potreba za učinkovitom sekundarnom protueksplozijskom zaštitom. To znači da potencijalne izvore paljenja učinimo neučinkovitima, odnosno da oklopom spriječimo proboj eksplozije na susjednu eksplozivnu smjesu. Daleko bolju zaštitu predstavlja primarna protueksplozijska zaštita. Različitim metodama detekcije eksplozivnih plinova postižemo detekciju njihove koncentracije ispod donje granice eksplozivnosti, u početnoj fazi ulaska (pravodobna lokalizacija potencijalne eksplozije). Da bi spriječio nastanak eksplozivne koncentracije u prostoru, inteligentni sustav detekcije eksplozivnih plinova isključuje sve uređaje kao što su ventil dovoda plina te električne instalacije i uređaji, pa uključuje ventilacijski sustav. To dolazi u obzir i za podzemne garaže, toplinske i plinske stanice, kotlovnice…

Važan je pravilan odabir i postavljanje javljača

S obzirom na vrstu plina, na tržištu se nalaze različiti javljači, namijenjeni detekciji otrovnih ili eksplozivnih odnosno zapaljivih plinova.
Maska

Za ispravno smještanje javljača plina vrlo je važan podatak o relativnoj gustoći plina u usporedbi sa zrakom. Lakši se plinovi iz mjesta istjecanja dižu slično dimu – tim brže što je plin rjeđi – te se tijekom širenja prostorom miješaju sa zrakom. Smjesa se skuplja i širi kao oblak pod stropom. Teži plin iz mjesta istjecanja pada nadolje poput slapa, tim brže što je plin gušći. Smjesa se kao sloj širi uz tlo, gdje zapuni sve udubine. Kod težih se plinova javljači montiraju približno 20 cm od tla, a kod lakših plinova pod strop. Kod plinova koji utječu na ljude smisleno je smještanje u visini udisaja. Pri namještanju valja uzeti u obzir zračne tokove, oblike prostorija, raspored radnih mjesta…

Najčešći uzrok smrti uslijed slučajnog trovanja jest ugljični monoksid ili „tihi ubojica“, kako se popularno zove. Ugljični je monoksid nevidljiv, bez boje i mirisa, a nastaje uslijed nepotpunog gorenja benzina, drva, ugljena, prirodnog plina, propana, nafte i metana… te ga ne možemo detektirati bez prikladnog javljača.

Vrste opasnih plinova

Otrovni plinovi:

Ugljični monoksid (CO), ugljični dioksid (CO2), sumporna kiselina (H2S), sumporov (IV) oksid (SO2), dušični monoksid (NO), dušični dioksid (NO2), solna kiselina (HCl), kisik (O2), klor (Cl2), amonijak (NH3)

Eksplozivni/zapaljivi plinovi:

Vodik (H2), prirodni plin / metan (CH4), propan-butan, izopropilni alkohol, heksan (C6H14), oktansko gorivo, acetilen (C2H2), etilen (C2H4), amonijak (NH3), butanon, etanol (C2H5OH), metanol (CH3OH), toluen, pentan, (C5H12), etilen-oksid (C2H4O)

POŠALJTE PITANJE