Iskustvo je najbolja škola,

kaže stara poslovica, pa nastavlja: „samo je školarina ponekad vrlo skupa“. I učenje o požarima kroz povijest bilo je dugotrajno, a pritom su nastajale veće ili manje štete. Na temelju tih iskustava nastalo je mnogo zakona, propisa i uputa za zaštitu od požara. Osim tehničkih valja spomenuti i građevinske propise jer prevencija požara započinje već pri projektiranju i gradnji objekata. Ti propisi osiguravaju da objekti budu izgrađeni tako da se požar ne može širiti, da ga bude moguće učinkovito gasiti te da ljudi i životinje budu zbrinuti.

Preporučamo prikladno i stručno usavršavanje

Simbol za dojavljivanje požara

Simbol za dojavljivanje požara

Izostavimo li namjerno prouzročene požare (sabotaže, piromani…), najčešći su uzroci požara ljudski nemar i pogreške na tehničkim uređajima, koje najčešće nastaju uslijed nestručnih zahvata, pogrešnog rukovanja te neprikladnog održavanja.

Pročitajte više

Vrlo se mnogo požara razvije iz tinjanja, koje može trajati više sati prije nego što izbije plamen. Velika većina žrtava požara umire uslijed gušenja dimom ili trovanja otrovnim plinovima. Od vatre je opasniji dim. Najveći dio dimnih plinova čini ugljični dioksid, a pri nepotpunom izgaranju uslijed preslabog dovoda kisika i ugljični monoksid. U suvremenim požarima ne gore samo drvo i ugljikovi spojevi, već i umjetne tvari i umjetna vlakna, guma i sl. Posljedica je toga da se u dimnim plinovima javljaju i pare solne i cijanovodične kiseline, klorovodik, sumporovodik i drugi izuzetno otrovni plinovi. I neotrovni plinovi i pare mogu uzrokovati smrt gušenjem ako su toliko koncentrirani da udio kisika u zraku padne na manje od 10 %.

Ključno je rano otkrivanje požara

O trenutku otkrivanja požara ovisi razmjer štete koja nastaje u požaru, kao i ugroženost ljudskih života. Kad se različite tvari zapale i gore, reagiraju vrlo različito. Tako požar može započeti eksplozijom, plamenom ili se pak najprije pojavi samo dim, npr. kod tinjanja. Zato je bitno da ispravno procijenimo najvjerojatniji uzrok požara te tvari koje se mogu zapaliti u određenom prostoru i u skladu s tim izaberemo javljače.

Kad vatrogasci stignu na požarište i počnu gasiti vatru, prekasno je za prevenciju štete. Zato je toliko važno požar otkriti dovoljno brzo, prepoznati opasnost dok vatre još nema te tako ograničiti štetu koliko je god to moguće. Prvi uređaji koji su automatski prepoznavali promjenu temperature koja najavljuje početak požara izrađeni su u prošlom stoljeću.

Suvremeni uređaji prepoznaju dim prije promjene temperature

shutterstock_2132296-1024x792

Automatski uređaji za dojavljivanje požara u uporabi su od šezdesetih godina. Požar prepoznaju već pri samom početku te alarmiraju vatrogasce i druge nadležne službe, a mogu se prilagoditi i da sami izvrše određene radnje (isključivanje klima-uređaja i zatvaranje dovoda zraka, otvaranje odvoda dima, oslobađanje putova za sigurnu evakuaciju i njezino automatsko vođenje). Suvremeni uređaji ne reagiraju samo na temperature koje se javljaju tek u kasnijoj fazi požara, već i na dim. Upravo na početku požara razvijaju se najgušći oblaci otrovnih dimnih plinova, koji se najprije prošire putovima za evakuaciju i zato predstavljaju najveću opasnost za ljude.

Automatski uređaji za dojavljivanje požara po ugradnji sustava slični su uređajima za dojavljivanje provale.

Funkcije koje obavlja centrala za dojavu požara:

  • cijeli sustav napaja energijom, osigurava napajanje tijekom određenog vremena čak i u slučaju ispada mrežnog napona
  • od priključenih javljača prima požarni signal te njegov prijam potvrđuje zvučnim i svjetlosnim signalima
  • izabranim medijem (telefonska mreža, optičke veze…) šalje požarni signal dežurnoj službi ili preko kontrolera i adaptera aktivira protupožarne uređaje: zatvara dovod kisika, pospješuje odvod dima i topline, aktivira gašenje prikladnim sredstvom, oslobađa evakuacijske putove, uključuje pričuvnu rasvjetu…)
  • nadzire rad čitavog protupožarnog sustava te zvučnim i svjetlosnim indikatorima upozorava na nepravilnosti u radu sustava (kratki spoj, smetnja u napajanju, stanje rezervnog/pomoćnog napajanja, prekidi veza između javljačâ i centrale).

Suvremeni sustavi za dojavljivanje, alarmiranje i gašenje različitih su izvedbi i omogućuju precizno određivanje lokacije požarišta – koji je javljač alarmirao centralu. To označava svjetleća dioda na centrali, odn. ispis na zaslonu. Javljači su čitavo vrijeme povezani s centralom i u određenim intervalima prate određene kemijske i/ili fizikalne parametre koji bi mogli ukazati na prisutnost vatre na nadziranom području.

Mjere za snižavanje stope lažnih alarma jesu:

  • brižljivo koncipiranje i projektiranje uređaja,
  • prikladna mehanička i elektronička konstrukcija javljača i sistemskih komponenata,
  • dobra i stručna izvedba instalacija,
  • ispravna uporaba i redovito održavanje ugrađenih uređaja te
  • školovanje korisničkog osoblja, a posebno glavnih/odgovornih korisnika uređaja za dojavljivanje požara.

POŠALJTE PITANJE