Jednom kad provalnik uđe u objekt, malo je vjerojatno da će pretražiti samo jednu prostoriju.

Smisleno je osigurati sve slabe točke objekta kuda bi potencijalni provalnici mogli ući (ulazne točke) i prostorije u kojima se nalaze vrednije stvari (ciljne prostorije). Zato postavljamo protuprovalne detektore, koji se odlikuju različitim funkcionalnostima, veličinama i oblicima.

Pročitajte više

Suvremene alarmne centrale omogućuju različite režime rada (dnevni, noćni, odmor, viši stupanj zaštite…), što znači visoku prilagodljivost životnom ritmu pojedinca odnosno obitelji.

Protuprovalnim sustavom rukujemo bilo putem internetskog ili SMS sučelja, tipkovnicom (unos koda), daljinskim upravljačem, beskontaktnim privjeskom ili prepoznavanjem otisaka prstiju. Tako nas sustav prepoznaje kao onoga koji ima pristup objektu. Osim obavezne zaštite svih prilaza objektu, može se predvidjeti dodatno osiguravanje posebno izloženih prostorija u stanu ili kući, pa i protusabotažna detekcija, koja detektira mogući pokušaj onesposobljavanja sigurnosnog sustava.

VIŠERAZINSKA STRUKTURA

nije karakteristična samo za sigurnosne sustave, već je prisutna na praktički svim digitaliziranim područjima (pametno mjerenje, bankarstvo, mobilne komunikacije, videonadzor…). Kod alarmnih sustava govorimo o četiri razine: detekcijskoj (detektori detektiraju neobičan događaj), procesnoj (alarmna centrala prihvati podatke, obradi ih i odluči je li potrebno daljnje alarmiranje ili je riječ o lažnom alarmu), komunikacijskoj (WAN – Wide Area Network) i sigurnosno-nadzornoj razini (prihvaća podatke o izvanrednom događaju, na što mora prikladno reagirati). Na najnižoj su razini detektori, a na najvišoj sigurnosno-nadzorni centar. Poprilično ih je mnogo – sve više – i u oblaku.

Jednostavni savjeti za sprječavanje lažnih alarma:

  1. Redovito servisirajte i održavajte alarmni sustav.
  2. Alarmnim sustavom neka rukuju samo ovlaštene i osposobljene osobe. Neovlaštene osobe ne bi smjele upravljati alarmnim uređajem, a osobito ga ne bi smjele održavati.
  3. Ulazno-izlazna pravila neka budu dogovorena i dokumentirana. Svi koji upravljaju uređajem neka budu prikladno obrazovani i upoznati s postupanjem. Ulazak u zaštićeno područje neka bude samo kroz određen i dogovoren ulaz.
  4. Prije napuštanja zaštićenog područja provjerite je li objekt u odgovarajućem stanju (prozori, vrata, grijaća tijela, ventilacija…). To je najlakše učiniti obilaskom tehnički zaštićenih područja.
  5. Prije rekonstrukcije prostorija te postavljanja izvora topline, kretanja ili zvuka u zaštićeno područje potrebno je savjetovanje s tvrtkom koja održava alarmni sustav. Potrebno je savjetovanje u vezi sa svakom promjenom koja bi mogla utjecati na rad alarmnog sustava.
  6. Prostorne javljače (infracrvene, mikrovalne, ultrazvučne) ne smijemo zaklanjati (ambalažom, inventarom, zavjesama, dokumentacijom…) ili drugačije ometati njihov rad.
  7. Alarmnim sustavom rukujte pažljivo i odgovorno. Stanje elemenata sustava (tipkovnice, javljača, adaptera, centrala…) svakodnevno vizualno provjeravajte. U slučaju oštećenja ili neuobičajenih stanja obavijestite dežurni centar.
  8. U slučaju lažnog alarma analizirajte moguće okolnosti za njegovo aktiviranje. Opažanja zabilježite i porazgovarajte s održavateljem sustava.
  9. Prije ulaska razmislite znate li kôd za isključivanje. U žurbi se svašta može zaboraviti. Ako se alarm unatoč tome aktivirao, odmah nazovite dežurni centar i otkažite intervenciju, koja će inače tvrtki predstavljati nepotreban trošak.

OSJETILA PROTUPROVALNOG SUSTAVA

Tehnologija detektora (detekcije), kamera i procesnih jedinica (alarmnih centrala) uvelike je napredovala i postala cjenovno dostupna širokom krugu korisnika; vrijednost i značaj dobiva postignuće da je intervencija (obavještavanje o događaju) pravodobna i učinkovita; zamašnjak novog razvoja i mogućnosti i ovdje su komunikacijske veze. Jedan od zanimljivih i relativno jednostavnih načina obavještavanja o izmijenjenom stanju jest GSM pozivateljem u obliku SMS poruka.

Detektori su osnovni sastavni elementi svakog sigurnosno-alarmnog sustava

oni su osjetila koja prva detektiraju da se događa nešto neuobičajeno i to javljaju dalje, u mozak (alarmnu centralu) koji odlučuje – procesira – što treba učiniti. Poznajemo više vrsta detektora, a dijelimo ih s obzirom na tehnologiju, mjesto montaže i funkciju koju obavljaju.

Najrašireniji su unutarnji infracrveni detektori pokreta. Rade na principu infracrvenog zračenja.

Pročitajte više

Unutarnji detektor pokreta dvostruke tehnologije: u jednom su kućištu združena dva elementa – infracrveni i mikrovalni.

Pročitajte više

Vanjski infracrveni detektor pokreta namijenjen je vanjskoj montaži, gdje su uvjeti djelovanja posve različiti nego kod unutarnje montaže.

Pročitajte više

Detektor loma stakla aktivira se karakterističnim zvukom loma ili rezanja stakla (specifične frekvencije zvuka). Nije ga potrebno smjestiti na staklenu površinu, već u prostoriju; područje koje pokriva veličine je do 10×10 m. Mora biti usmjeren prema izvoru zvuka, tj. prema staklenoj površini.

Magnetski kontakti rabe se za detekciju pokreta (zaštita prozora i vrata) i bili su jedini način detekcije prije prodora IC senzora.

Pročitajte više

Elektronička prepreka (IC barijera) poseban je oblik detektora koji potencijalnom provalniku predstavlja dodatni problem. Rabe se u zahtjevnijim aplikacijama, unutarnjim i vanjskim, a sastoje se od predajnika i prijamnika.

Pročitajte više

Selektivni mikrofon (akustički detektor šuma) osjetljiv je na udarce i zvukove koji nastaju pri bušenju. Rabi se za zaštitu trezora, a pri postavljanju mu se namješta razina aktivacije, što smanjuje broj lažnih alarma.

Detektor trganja namijenjen je ranom otkrivanju provalnih pokušaja čupanja sidrenih pričvršćivača sigurnosnih ormara.

Pročitajte više

Neke alarmne centrale omogućavaju i priključivanje javljača požara, pa i čitača za kontrolu pristupa, što omogućuje integraciju više sustava (protuprovalnog, protupožarnog, kontrole pristupa) u jednu centralu.

Kada rabiti žični, a kada bežični protuprovalni sustav?

Kad dulje vrijeme nismo kod kuće:
za vlastitu sigurnost najviše možemo učiniti sami

Alarmni sustav može biti žični ili bežični. Bežični sustavi sve su aktualniji jer je tehnologija senzorskih elemenata toliko napredovala da baterijsko napajanje ne predstavlja problem (često mijenjanje baterija). Prednost je bežičnog sustava jednostavna i brza montaža, bez instalacija koje bi nagrđivale prostor. Ako pak gradimo ili obnavljamo kuću, svakako valja razmisliti i o instalacijama za sigurnosni sustav. One moraju zadovoljavati zahtjeve koji vrijede za niskonaponske instalacije u zgradama.

Najviše mi sami možemo učiniti za zaštitu naše imovine

Da naša kuća ili stan ne postane metom lupeža, najviše možemo učiniti sami. Prije duljeg odsustva treba se pobrinuti da sve izgleda kao da smo kod kuće. Uredimo vrt, pokosimo travu, pobrinemo se za pražnjenje poštanskih sandučića, otvaranje prozora, spuštanje roleta, sušenje rublja, paljenje svjetala (detektorska svjetla i automat), sviranje radija… Suvremeni kontroleri omogućuju vrlo mnogo, no unatoč svemu moramo ponešto zamoliti i susjede ili rodbinu. Sve vrijedne stvari i veće količine novca spremimo na sigurno mjesto (banka, trezor); ne ostavljamo obavijesti o svojem odsustvu (i datumu povratka), ključeve pod otiračem, na prozorskoj dasci ili u tegli s cvijećem… Dogodi li se provala unatoč svim mjerama opreza, obavijestimo policiju; ništa ne pomičemo i ne pospremamo te sami ne ulazimo u stan jer se počinitelj (ili više njih) još može zadržavati u stanu. Pri eventualnom suočavanju s počiniteljem ne izlažemo se; najvažnija je naša sigurnost.

Iz statistike možemo naučiti mnogo toga

Više od 2/3 iskusnih provalnika može otvoriti stan osiguran prosječnim sigurnosnim mjerama u manje od pet minuta. Kao stanari im posao obično uvelike olakšavamo.

Imamo vrlo slabo osigurane prozore, ponekad čak i otvorene; prozori i vrata “na kip” za profesionalce su mačji kašalj. Sljedeće najlakše točke provale jesu podrumski prostori i garaža.

Manje su popularne točke provale ulazna vrata i krov. Naravno, ovisi o tome radi li se o visokoprizemnom stanu u stambenoj zgradi ili o individualnoj kući, no ulazna su vrata danas u većini slučajeva već prilično dobro zaštićena različitim protuprovalnim mehanizmima.

Najpopularnije su točke provale:

  1. Prozori
  2. Podrumski prostori
  3. Garaža

Provalnike odvraćaju alarmni sustavi, sigurnosna vrata, sigurnosna stakla, a brojne odvrati i naljepnica: Objekt je pod videonadzorom.

Većini lupeža ne smeta ako je susjed kod kuće; svejedno će nastaviti sa svojim zlodjelom. Ne odvraćaju ih ni vanjske rolete ili žaluzine.

U obiteljsku kuću najradije će provaliti noću; u stan u stambenoj zgradi pak danju. Približno polovica noćnih provala dogodi se dok stanari u objektu spavaju.

Provalnici metu provale biraju na preporuku nekoga koga poznaju. Pri motrenju objekta paze na dulju odsutnost (stanje okoline): pun poštanski sandučić, prozračivanje (otvorene prozore) i, naravno, rasvjetu.

Vrlo su im korisne i društvene mreže, gdje mnogi objavljuju kad idu na zahod, što će raditi tijekom vikenda; zimi radosno objavljuju fotografije sa skijanja, a ljeti s mora. Lupeži im požele ugodan odmor i veselo odnesu predmete od vrijednosti, kojima su se vlasnici naravno također hvalisali na društvenim mrežama.

Provalnici se odlučuju za provalu u objekt:

  • Na temelju preporuka, informacija o odsutnosti i drugih njima zanimljivih informacija koje saznaju
  • Zahvaljujući punom poštanskom sandučiću
  • Na temelju motrenja objekta i navika stanara

Suvremeni sigurnosni sustavi provalnicima uvelike otežavaju ili čak onemogućuju provalu (pravodobna detekcija i posljedično odvraćanje). Nažalost još uvijek postoji vrlo mnogo objekata koji uopće nisu zaštićeni, ili im je zaštita vrlo slaba.

Mnogi se za tehničku zaštitu odlučuju tek nakon nemilog događaja.

POŠALJTE PITANJE